Povez: tvrdi
Izdavač: Synopsis, Sarajevo-Zagreb
Godina izdanja: 2022.
Obim: 544
Format: 28 x 20
Stanje: novo
Masni papir, mnoštvo kolor fotografija
Ivan Lovrenović priredio je iznimno vrijednu ilustriranu monografiju o nadgrobnim spomenicima iz doba turske vlasti u znaku bosanskog križa. Autor je fasciniran zagonetnom skulptorskom umjetnošću, istovremeno rustičnom i potpuno osmišljenom, u sebi dovršenom. Spletena je ta fascinacija od nekoliko nerazdvojnih elemenata: povijesno-kulturne evokativnosti, moćne estetske sugestivnosti, te toga obojega objedinjenog i materijaliziranog u snazi djelovanja konkretnoga lokalnog ambijenta i pejzaža, s kojim su ovi križi stopljeni i izvan kojega bi bili samo puka tvar, bez značenja.
Stara Bosna, Bosna Othomana iz drevnih samostanskih kronika, ostavila nam je jedan zadivljujući kulturni znak, fenomen zagonetan i unikatan u razmjerima balkanskim i evropskim, a do danas od domaće znanosti i kulturne javnosti gotovo neprimijećen. Riječ je o monolitnim stelama karakterističnim po osnovnoj ideji antropomorfnoga križa iz koje su u različitim varijacijama sve izvedene. Njima su se kršćanski grobovi počeli obilježavati nekako od kraja XV i početka XVI stoljeća, nakon što je učvršćenjem osmanske teokratske države i islamske civilizacije u Bosni i Hercegovini nastalo društvo s tri oštro razdvojene religije/konfesije – vladajućom muslimanskom, te katoličkom i pravoslavnom, kojima se u drugoj polovici XVI stoljeća pridružuje i sefardsko-židovska. Prethodna srednjovjekovna kultura obilježavanja grobova stećcima (izvorno: mramorovi, bilizi, kami, mašeti), zajednička svim stanovnicima Bosne i Huma, tada zamire a obilježavanje grobova se diferencira konfesionalno, onako kako se konfesionalizira cijelo društvo. Novi oblik kršćanske nadgrobne skulpture koji tada nastaje vremenom se duboko uvriježio kod katolika u užem geografskom arealu što ga – samo približno, kao orijentacijske tačke – označuju gradovi Mrkonjić-Grad (Varcar-Vakuf) na sjeverozapadu, Kotor-Varoš na sjeveru, Zenica na sjeveroistoku, Livno na jugozapadu, Prozor (Rama) na jugoistoku. Održala se ova spomenička kultura kroz dugih nekoliko stoljeća sve do danas, te se kroz to vrijeme mijenjala i razvijala zanimljive mikroregionalne razlike, nikad ne napustivši početnu zajedničku zamisao antropomorfnoga križa.
