Povez: tvrdi sa omotom
Izdavač: Fraktura, Zaprešić
Godina izdanja: 2011.
Obim: 312
Format: 23,5 x 16,5
Stanje: novo
Hans Belting u knjizi Firenca i Bagdad: Zapadno-istočna povijest pogleda u središte interesa postavlja povijest razvoja perspektive uključujući u nju dosad zanemarene arapske utjecaje. Baveći se utjecajem arapske matematike i filozofije na razvoj centralne perspektive u umjetnosti zapadnoga civilizacijskoga kruga, ovaj je ugledni njemački povjesničar umjetnosti povezao povijest umjetnosti i povijest pogleda, odnosno teoriju gledanja/promatranja, te ostvario novi uvid u neka od kulturno-političkih pitanja koja su danas u žiži interesa s obzirom na aktualne dijaloge Istoka i Zapada.
Belting postavlja zapadnu kulturu slike u svjetlo druge kulture te se upušta u smioni poduhvat da ih na taj način obje rasvijetli. Ne želeći ostati na razini bilježenja i analiziranja pojedinih utjecaja i razlika, težište mu nije (samo) na razmatranju razmjene pogleda između dviju kultura, već na “izmjeni pogleda na dvije kulture”. Na taj način Belting osigurava odmak od uobičajenih nadmetanja i nametanja jedne kulture drugoj. Knjiga Hansa Beltinga Firenca i Bagdad djelo je neupitne stručne i znanstvene kvalitete, ali i iznimno važan doprinos promišljanju kulture u kojoj živimo.
Belting pokazuje da je porijeklo perspektive, koja je od svih otkrića u umjetnosti najzaslužnija za promjene u novovjekoj umjetnosti, negdje drugdje nego što se do danas vjerovalo. Kamen temeljac za novu središnju perspektivu nije položen u renesansnoj Firenci, mjestu ponovnog rođenja antike, već očigledno u Bagdadu.
Frankfurter Allgemeine Zeitung
Beltingova je knjiga očaravajuća. Na uzbudljiv način slikovno i povijesnoumjetnički rekonstruira zapadnoeuropski koncept slike koji se oslanja na arapsku matematiku; fascinantan je njezin historijski, u teoriji slike utemeljen prikaz naoko prirodnog opažanja, tobožnje objektivne stvarnosti i navodno nezaobilazne subjektivnosti.
Literaturkritik
Nekadašnji stručnjak za Bizant, koji je posljednjih godina znatno pomaknuo granice povijesti umjetnosti na područje opće znanosti o slici, u svojoj psihološkoj povijesti pogleda razjašnjava, ovog puta iz arapske perspektive, pretpostavke zapadnoeuropske kulture gledanja. (…) U vremenima kada se govor o “dijalogu kultura” posvuda provlači kao magična krilatica, knjiga Firenca i Bagdad osvježavajući je poziv da se iznova razjasni geneza optički nesvjesnoga obiju kultura s aspekta njihove povijesne kompleksnosti te međusobne isprepletenosti.
taz
Ovaj uspoređujući i suprotstavljajući način promatranja ne daje samo poseban čar ovoj knjizi – on je njezina srž. “Zapadno-istočna povijest gledanja” nastoji iz temelja raditi na principu interkulturalnosti. Takav pristup omogućuje širenje stručnoga horizonta te nastoji prekoračiti tradicionalno ukorijenjena ograničena stajališta povijesti umjetnosti “Zapada” koja je obično sama sebi postavila.
Sehepunkte
