Povez: meki sa klapnama
Izdavač: Ljevak, Zagreb
Godina izdanja: 2010.
Obim: 310
Format: 20 x 14
Stanje: novo
AUTORI KNJIGE POJEDI BLIŽNJEGA SVOGA ISTRAŽUJU KULTURNU I ANTROPOLOŠKU POZADINU KANIBALIZMA TE ANALIZIRAJU POJEDINCE KOJI SU POSTALI OZLOGLAŠENI ZBOG SVOJIH PROTUPRIRODNIH SKLONOSTI.
Kanibalizam je nedvojbeno jedan od najstarijih i duboko ukorijenjenih tabua čovječanstva. Čak i u doba snošljivosti i popustljivosti u kojemu se gotovo ništa ne drži svetim, ta je tema zabranjena. Ipak, poput mnogih drugih životnih strahota kanibalizam iznova fascinira. Pojedi bližnjega svoga živopisan je i informativan prikaz kanibalizma i kanibala od prvih poznatih slučajeva do danas, koji tu gnusnu temu smješta čvrsto u njezinu društvenu i povijesnu perspektivu.
Jedenje ljudskoga mesa može jednostavno biti jedina opcija preživljavanja u uvjetima gladi, siromaštva, bolesti ili ratova. Ili pak čin prožet religijskim ili magijskim značenjem. U nekim plemenskim društvima ono se drži načinom apsorpcije hrabrosti i snage neprijatelja, u drugima je način očuvanja mudrosti i životnih sokova pojedenih prijatelja. S druge strane, kanibalizam može biti krajnji izraz moći zamišljen u umu psihoseksualnoga grabežljivca ili sociopatskoga serijskog ubojice.
Daniel Diehl i Mark P. Donnelly istražuju značenje proždiranja ljudskoga mesa i kulturnu i antropološku pozadinu kanibalizma te analiziraju pojedince koji su postali ozloglašeni zbog svojih protuprirodnih prehrambenih sklonosti. Ova iznimno zanimljiva knjiga obrađuje slučajeve od polulegendarnoga Škota Sawneyja Beanea do gospođe Lovett (partnerice Sweeneyja Todda) i njezinih mesnih pita, od Eda Geina, čije su grozote nadahnule stvaranje Hitchockova Psiha i filma Teksaški masakr motornom pilom, do zloglasnoga novijeg slučaja Armina Meiwesa, koji je svoju dragovoljnu žrtvu pronašao na internetu. Iako se ne preporučuje preosjetljivima, knjiga Pojedi bližnjega svoga pruža određene uvide u mračne predjele nekolicine poremećenih umova koji su se ogriješili o najstroži društveni tabu.
‘‘Ne biste li radije da vas, kada umrete, pojedu vaši rođaci nego crvi?”
Maori, 19. stoljeće
